romantizam

romantizam (franc.), umj. stil nastao na kraju 18. st. u Njemačkoj, odakle se ubrzo proširio po gotovo svim zemljama germ., rom. i slav. jezika. Gl. značajke: antiklasicizam, antiracionalizam, isticanje emotivnoga i individualnoga, kult prirode. Obraćajući posebnu pozornost nac. jeziku i folkloru, poticao razvoj jezika i književnosti u malih eur. naroda, os. u Južnih i Zapadnih Slavena, javivši se u njih kao »nacionalni romantizam«. Osjećajna sastavnica romantičnoga duha os. se izražava u glazbi, ističući njezin lirski značaj. Gl. predstavnici: knjiž u Njemačkoj Novalis, L. Tieck, E. T. A. Hoffmann, H. Heine; u Engleskoj Byron, P. B. Shelley, J. Keats, W. Wordsworth; u Francuskoj F. R. Chateaubriand, V. Hugo, A. Lamartine; u Rusiji A. Puškin, M. Ljermontov; u Poljskoj A. Mickiewicz; u Madžarskoj S. Petőfi; u Hrvatskoj I. Mažuranić, P. Preradović, S. Vraz, L. Botić, A. Šenoa. glazb u Njemačkoj C. M. Weber, F. Schubert, F. Mendelssohn, R. Schumann, R. Wagner; u Madžarskoj F. Erkel, F. Liszt; u Italiji G. Rossini, G. Donizetti, G. Verdi; u Francuskoj H. Berlioz, C. Franck, D. F. Auber; u Poljskoj F. Chopin, S. Moniuszko; u Rusiji M. Glinka; u Češkoj B. Smetana; u Hrvatskoj I. Zajc, V. Lisinski. lik u Francuskoj E. Delacroix; u Engleskoj J. Constable, W. Turner; u Njemačkoj Ph. O. Runge, C. D. Friedrich; u Hrvatskoj A. Waldinger.