pravopis

pravopis (ortografija), disciplina koja proučava način kako se grafički znakovi i sredstva (slova, interpunkcije, sastavljanje, rastavljanje itd.) upotrebljavaju za pisanje nekim jezikom; skup pravila koja određuju kako se »ispravno« piše nekim jezikom; vrste p.: 1. fonetski (ili bolje: fonološki), 2. posuđen prilagođeni (adaptiran), 3. tradicionalni (arhaični) i 4. etimološki (najčešće: morfonološki). Sam pojam pravopisa pretpostavlja priznavanje neke pisane norme s kojom se uspoređuju i prema kojoj se vrjednuju oblici što ih govorni subjekti ostvaruju kada pišu. P. pretpostavlja da se mogu razlikovati pravilni od nepravilnih oblika u pisanju nekoga jezika, za razliku od grafije koja ne uključuje odnos prema gramatičkoj normi.