perfekt

perfekt (lat.), u hrv. jeziku, najobičnije prošlo vrijeme; tvori se od prezenta pomoćnoga glagola biti i glagolskoga pridjeva aktivnoga (radio sam, uradili smo); izriče glagolski proces koji je već gotov (bez obzira na to je li trenutan ili trajan), tj. koji u usporedbi s vremenom izricanja rečenice (sadašnjošću) čitav pripada prošlosti. U najstarijim indoeur. jezicima imao je pretežito aspektno značenje, označivao je ostvarenost (gotovost) glagolskoga procesa.