onomatopeja

onomatopeja (grč.). 1. lingv riječ stvorena oponašanjem prirodnoga zvuka, životinjskoga ili ljudskoga glasa i sl. (cilik, kokodakanje, hihot); naziv nekoga predmeta ili živoga bića po zvuku i glasu koji na nj podsjeća (šuštavac, kukavica). 2. knjiž stilsko sredstvo gomilanja određenih glasova kako bi se neka situacija dočarala karakterističnim zvukovima.