neopitagorizam

neopitagorizam, filoz.-religiozni (mistični) smjer koji je između helenističkoga doba (← 2. st.) i doba Rimskoga Carstva (3. st.) obnovio Pitagorin nauk i povezao ga s platoničkim, aristotelovskim i stoičkim motivima te pojedinim načelima egipatske i dr. istočnih religija; razvio je koncepciju nadahnutu korjenitim dualizmom između svijeta i božanstva, puti i duha, zla i dobra. Odlikuje ga vjerovanje u misterije i objave te u simboliku brojeva. Potkraj 2. st. počeo se stapati s neoplatonizmom.