konjunktiv

konjunktiv, lingv svezni, zavisni glagolski način koji postoji u nekim suvremenim i izumrlim indoeur. jezicima; obično označuje glagolsku radnju s obzirom na subjektivno stajalište (mišljenje, interpretaciju, osjećaj i sl.) onoga koji je izriče, tj. izražava zahtjev, želju, sumnju, mogućnost, dopuštenje i dr. za razliku od → indikativa kao neutralnoga (objektivnog) načina.