koine

koine (grč.: zajednički). 1. Opći, zajednički standardni grč. govorni i knjiž. jezik u koji su se u ← 4. st. slila različita grč. narječja. 2. Naziv za relativno izjednačen naddijalektni tip bilo kojega jezika nastao učestalim dodirima među skupinama koje govore različitim dijalektima; npr. → hindustanski kao razgovorni jezik indij. muslimana i hindusa.