kabala

kabala (hebr. kabbalah: predaja), žid. ezoterični nauk o Bogu i svijetu; na temelju tumačenja brojčanih odnosa i tumačenja slova, nastoji objasniti svijet. Začeci joj se naziru već u nekim knjigama Staroga zavjeta (Knjiga Henohova, IV. Knjiga Ezrina i dr.) te u Knjizi stvaranja (Sefer Yetsirah, 3. st.), ali se definitivno oblikovala u sr. vijeku između 9. i 13. st. u djelima kao što su Knjiga pobožnih ljudi (Sefer Hassidim, Njemačka, poč. 13. st.) Jude Ha-Hassida, Rasprava o emanaciji (Masešet atzilut, Provansa, 12. st.) Jakoba Ha-Nazira i Knjiga sjaja (Sefer Ha-Zohar, Granada, o. 1300) Moše de Leóna. Općenito, k. znači proricanje budućnosti na temelju brojki, slova, figura ili snova. pren spletka.