humanizam

humanizam (lat.). 1. Čovječnost, ljudskost. 2. Bilo koji sustav mišljenja i djelovanja koji u prvi plan stavlja čovjeka i njegove potrebe. 3. Intelektualni i kult. pokret koji je u sr. vijeku (os. od sred. 14. st. do sred. 15. st.) niknuo iz proučavanja i novoga tumačenja grč. i lat. književnosti te pripremio kult. i ideološku osnovicu za pojavu renesanse; nasuprot srednjovj. skolastici i vjerskim dogmama, naglašava univerzalne ljudske vrijednosti, os. vrijednosti pojedinca (u smislu ant. slobode, odgovornosti i demokracije) kojega treba osloboditi od stega zajednice kršć. sr. vijeka i njegovu osobnost izgraditi u skladu s ant. humanitas; h. također nastoji razviti znanstveni (objektivni) pristup stvarima, oslobođen biblijsko-teoloških okvira. Gl. predstavnici: Dante Alighieri, F. Petrarca, G. F. Poggio; J. C. Scaliger; G. Budé; Th. More; H. Grotius; J. Reuchlin; Erazmo Roterdamski; P. Melanchton; I. Česmički, M. Marulić.