glas

glas. 1. Opć., zvuk proizveden ljudskim ili životinjskim grlom ili kakvim glazbalom. 2. U fonetici čisti g., proizvod treperenja glasnica pod naletom zračne struje iz pluća; vokali predstavljaju taj čisti g. modificiran veličinom i oblikom usne šupljine kao rezonatora. 3. lingv najmanji uzastopni element govora, najmanja artikulacijska jedinica, na koje se slušnom analizom daju rastaviti riječi jednoga jezika; u fonologiji → fonem. Glasovi se obično dijele na samoglasnike (npr. a, i, u) i suglasnike (npr. b, p, v) koji se u riječima kontrastno izmjenjuju.