Jemen

Jemen, država u JZ dijelu Arapskoga poluotoka; 527 968 km², 14 832 700 st. Gl. grad San’ā. Ostali veći gradovi: Aden, Taizz, Hodeida. Veći dio zemlje je visoravan (2000–3000 m), s duboko usječenim vadima (Hadramawt, Masilah), s koje se izdižu izdvojeni planinski masivi (Hadur Shu‘ayb, 3760 m; najviši vrh Arapskoga poluotoka). Visoravan se postupno spušta prema primorju Crvenoga mora, a strmo ruši prema obali Adenskoga zaljeva. Polupustinjska i pustinjska klima. U višim dijelovima umjerena temperatura: 20–30 °C (mjestimično do 45 °C); padaline: 750–1000 mm. Stanovnici su Arapi te malobrojni Indijci, Pakistanci, Židovi, Iranci; službeni jezik arapski. Uzgajaju se žitarice, duhan, pamuk, kava, datulja, sezam. Stočarstvo; ribarstvo. Dobivanje morske soli; ležišta nafte, gipsa. Prehr., tekst., kožarska, duhanska, kem., cementna ind.; rafinerije nafte. Gl. luke: Aden, Hodeida, Moka. Gl. zračne luke San’ā, Aden, Hodeida, Taizz. – pov Od 2. st. ondje su gradove-države imali Minejci, Sabejci i Himjariti. Rimljani taj kraj zovu Arabia felix. Nad Jemenom se smjenjuje vlast Etiopljana (od 525), Perzijanaca (od 570), Arapa (od 630) te Turaka (od 1517), koji zauzimanjem Adena (1538) odatle istiskuju Portugalce. Povlačenjem Turske početkom 18. st. dolazi pod vlast jemenskih imama. Britanci 1839. zauzimaju Aden i uključuju ga u sastav svoje kolonijalne uprave za Indiju, šireći utjecaj i u unutrašnjost. 1918. J. postaje neovisno kraljevstvo, što je potvrđeno i mirovnim ugovorom u Lausanni 1924. Južne krajeve zadržali su Britanci pod svojim protektoratom. Takvo stanje regulirano je anglo-jemenskim sporazumom 1934. Od svojih posjeda Britanci su 1937. osnovali koloniju Aden. Geopolitička podjela jemenskoga teritorija održala se i nakon II. svj. rata. U Jemenu je bilo više državnih udara i oružanih pobuna; 1962. proglašena je Arapska Republika Jemen (tzv. Sjeverni Jemen), koja stabilnost ostvaruje potkraj 1970-ih kada vlast preuzima Ali Abdulah Salih (1978). Britanska uprava na južnojemenskom području okončana je 1967. kada je proglašena Narodna Republika Južni Jemen; 1970. preimenovana je u Narodnu Demokratsku Republiku Jemen (tzv. Južni Jemen). Ljevičarski režim u Južnom Jemenu imao je podršku Sovjetskoga Saveza, kojem je 1970-ih dopustio uspostavljanje vojnih baza. Od 1986. vlast u Južnom Jemenu imao je Hajdar Abu Bakr al-Atas. Zbog graničnih sporova povremeni su bili oružani incidenti između Sjevernoga i Južnoga Jemena; 1972. međusobno ratuju, a potom neuspješno pregovaraju o ujedinjenju (novi sukobi 1979). Ujedinjenje jemenskih država u Republiku Jemen proglašeno je 1990; Ali Abdulah Salih postaje predsjednik, a Hajdar Abu Bakr al-Atas premijer. 1994. neuspješni je pokušaj odcjepljenja Južnoga Jemena. Zbog sporne morske granice povremeni su bili incidenti s eritrejskim snagama; spor je riješen 1998. međunar. arbitražom. Opozicija je bojkotirala izbore 1999. na kojima je Salih ponovno postao predsjednik. Dugotrajni teritorijalni spor sa Saudijskom Arabijom sporazumno je riješen 2000. Poč. 2000-ih stabilnost narušavaju pobunjeničke plemenske skupine i radikalne islamističke organizacije.