zvijezda

zvijezda, plinovito nebesko tijelo sferna oblika s vlastitim izvorom energije. Okom se na nebeskome svodu može vidjeti o. 5000 z.; procjenjuje se da našu galaktiku tvori o. 20 · 10¹² zvijezda. Mase im se kreću od jedne desetine do pedesetak masa Sunca; polumjeri od jedne desetine gotovo do tisuću polumjera Sunca; sjaj od jedne tisućinke do 100 000 puta većega od sjaja Sunca; efektivne temperature fotosfera od 3000 K do 30 000 K; kem. sastav vanjskih slojeva većine z.: 73% vodika, 25% helija i 2% težih elemenata. U njihovoj unutrašnjosti, pri velikim se gustoćama (ρ ≈ 10⁵ kg/m³) i temperaturama (T ≈ 20 · 10⁶ K) fuzijskim nuklearnim reakcijama oslobađa energija koja se prenosi do površine i zrači u svemir. Z. nastaju gravitacijskim sažimanjem iz međuzvjezdane tvari. Kada temperatura u središtu dosegne oko 2 mil. K, započinju nuklearne reakcije i uspostavlja se ravnotežno stanje između tlaka plina i sile gravitacijskoga sažimanja. Daljnji razvoj z. ponajprije ovisi o početnoj masi; masivnije z. većega su sjaja i brže troše raspoloživo nuklearno gorivo. Stabilno razdoblje izgaranja jezgri vodika u jezgre helija, kada se z. nalazi na glavnom nizu u → Hertzsprung-Russelovu dijagramu, traje 10⁶ god. za najmasivnije a 10¹⁰ god. za zvijezde male mase. Potonje faze razvoja teku znatno brže i ovisno o masi z. nakon iscrpljivanja svojih nuklearnih izvora energije postaje bijeli patuljak, pulsar ili crna jama. Z. se javljaju i kao članice dvojnih i višestrukih sustava, asocijacija, otvorenih i kuglastih skupova. Posebna su vrsta promjenljive zvijezde.