zaštita prirode

zaštita prirode, djelovanje čovjeka radi očuvanja neizmijenjenih, ili što je moguće manje promijenjenih dijelova prirode i procesa potrebnih za život životnih zajednica (biocenoza) te ekosustava i prirodnih krajolika. Temelji se na znanstvenim spoznajama ekologije o živom svijetu i prirodnim danostima koji ga omogućuju. Osnovna joj je svrha omogućiti prirodi što nesmetanije funkcioniranje na temelju samoregulacije, bez obzira na korisnost za ljudske interese. Z. p. često se netočno zamjenjuje ili poistovjećuje sa zaštitom okoliša.