Zapadna Sahara

Zapadna Sahara, područje u SZ Africi pod okupacijom Maroka; 252 120 km², 252 146 st.; u izbjeglištvu u Alžiru živi o. 150 000 ljudi. Gl. grad El-Aaiún (Al-‛Ayun). Z. S. zauzima dio pustinje Sahare uz Atlantski ocean; veći dio teritorija niži od 200 m. Visina raste od obale prema unutrašnjosti (do 500 m na I, do 1000 m na SI). Pustinjska klima; sr. god. temperatura o. 30 °C; padaline 36 mm (9 kišnih dana godišnje). Pučanstvo: Berberi i Arapi; govori se arap. jezikom. Poljodjelstvo (oaze): datulje, žitarice. Stočarstvo (deve, koze, ovce); ribarstvo. Ležišta fosfata (1300–2000 mil. t), najbogatija u svijetu. Gl. luke: Dakhla (Ad-Dahlah), Güera (ribarstvo), El-Aaiún (fosfati). Međunar. zračne luke El-Aaiún i Dakhla. – pov Z. S. otkrili su Portugalci u 15. st. Pod kraj 19. st. španj. protektorat pa (1900) kolonija; 1958. stvorena je provincija Španjolska Sahara. Od 1960-ih izražene su teritorijalne pretenzije Maroka i Mauretanije. Uz pomoć Alžira 1973. nastaje pokret za nezavisnost (Narodni pokret za oslobođenje Saguia el Hamre i Rio de Ora – POLISARIO). Nakon španj. povlačenja 1975. slijedila je marokanska i mauretanska okupacija (područje je preimenovano u Zapadnu Saharu). 1976. POLISARIO proglašava Saharsku Arapsku Demokratsku Republiku (SADR); 1982. njezin predsjednik postaje Mohamed Abdelaziz (lider fronte POLISARIO). Nakon mauretanskoga vojnog povlačenja (1979), Maroko svojata cijelo područje. 1982. Maroko istupa iz Organizacije afričkoga jedinstva zbog učlanjenja SADR-a, a 1988. s frontom POLISARIO pristaje na mirovni sporazum pod nadzorom UN-a (uključuje referendum o samoopredjeljenju naroda Zapadne Sahare). Od 1991. mirovne snage UN-a nadziru primirje (povremeni su oružani incidenti); planirani referendum odgađan je više puta, a poč. 2000-ih nastavljena je marokanska uprava na većem dijelu Zapadne Sahare (s uporištem u Alžiru POLISARIO nadzire oko 20% zapadnosaharskoga područja).