y

y [ipsilon] (grč.). 1. Dvadeseto slovo klas. grč. alfabeta (Y, υ); izgovaralo se kao samoglasnik između u i i tj. [y] ili [ü]; dvadeset i treće slovo lat. i njem. abecede; u hrv. pismu bilježi se pri vjernom prenošenju tuđinskih imena (Yeats, Ivry). 2. mat čest simbol za varijablu, odn. nepoznanicu; u Descartesovu koordinatnom sustavu ob. znak za ordinatu. 3. Znak decimalnoga predmetka jokto-.