Vlasi

Vlasi, naziv koji se kroz pojedina pov. razdoblja i u određenim društvovnim sredinama odnosio na različite etničke, regionalne, socijalne i profesionalne skupine. Ime V. vuče podrijetlo od imena keltskoga plemena koje Rimljani zovu Volcae (grč. Ouólkoi). Po njima su Germani imenom Walhos zvali najprije Kelte, a zatim romanizirane Kelte i Romane. Preuzevši naziv od Germana, Slaveni su Vlasima nazivali sve Romane (ponajprije susjedne) te romanizirane Ilire i Tračane Balkana – Rumunje, Arumunje (Cincare), Čiribirce (istarske V. rumunjskoga jezika), Morovlahe (Morlake), Karavlahe, Karagune, Karavunce, Karakačane, Meglenske Vlahe. Dušanov zakonik i Zakon cetinskih Vlaha regulirali su položaj V. u Srbiji i Hrvatskoj. Naziv se kadšto upotrebljavao i za Talijane (Vlaška ulica i Laščina u Zagrebu). Vlasima su Turci nazivali sve kršćane, Srbi Romane u srp. državi. Nekadašnji naziv održao se (u deprecijativnom značenju) za pravoslavce u Hrvatskoj, a u obliku Vlaji kao naziv kojim stanovnici primorja zovu seljake iz susjednoga kontinentalnog zaleđa. U prošlosti se nazivom Vlah (vlah) označivao i pastir, karavanski prijevoznik, plaćeni vojnik. – V. kao etnička skupina (govore dakorumunjskim dijalektom) žive u Srbiji (o. 130 000 pripadnika) te u Makedoniji (o. 6300), Grčkoj, Albaniji, Bugarskoj (to su Arumunji ili Cincari; o. 6300). Osim Čiribiraca ili »Istrorumunja« (koji govore oblikom rumunjskoga) u Istri se imenom V. označuju i stanovnici hrv. jezika koji su noviji doseljenici (od 16. st.), za razliku od starosjedilaca Bezjaka.