teorija relativnosti

teorija relativnosti, fiz jedna od temeljnih teorija suvremene fizike u kojoj se fiz. veličine, posebno prostor i vrijeme, tumače drugačije i općenitije nego u tzv. klasičnoj fizici; formulirao ju je A. Einstein. U specijalnoj t. r. (1905) to je tumačenje ograničeno na sustave koji miruju ili se kreću konstantnom brzinom u području izvan djelovanja gravitacije; osnovne su joj postavke: zakoni fizike jednaki su u svakom sustavu, bez obzira na njegovu brzinu; brzina svjetlosti je konstantna, bez obzira na njezin izvor i sustav u kojem se mjeri. Definirajući dva sustava, od kojih jedan miruje a drugi se giba, njihovim prostornim koordinatama i njihovom vremenskom koordinatom, Einstein je pokazao kako se u ta dva sustava međusobno odnose uobičajene fizikalne veličine, tj. na koji način njihovo gibanje utječe na vrijeme i dimenzije. On je utvrdio da masa tijela ovisi o njegovoj brzini, da su masa i energija međusobno konvertibilne (→ Einsteinova relacija) i da se tijelo koje se giba određenom brzinom nepomičnom promatraču čini skraćeno u smjeru gibanja. Postavke specijalne t. r. potvrdila je nuklearna fizika. Opća t. r. (1916) uključuje u svoje kalkulacije i gravitaciju; njezina je osnovna postavka da je prostor zakrivljen ovisno o rasporedu mase i energije u njemu, tako da se vrijeme i prostor u blizini koncentracije mase razlikuju od prostora i vremena na vrlo udaljenim mjestima. Postavke opće t. r. potvrđene su u mnogo slučajeva, os. u astrofizici i astronomiji.