Tajvan

Tajvan (Taiwan, prije Formoza), država na istoimenom otoku i nizu otočića između Istočnokineskoga i Južnokineskoga mora, Formoškim prolazom odvojen od Kine; 36 188 km², 22 300 929 st. Gl. grad T’aipei; veći gradovi: Kaohsiung, T’aichung, T’ainan. Sastoji se od središnjega planinskog lanca Yü Shan (Nitoka, 3950 m) i nizine u Z primorju. Klima vlažna i topla. Riječna mreža gusta. Obale obrasle mangrovama, pristranci gorja tropskim šumama. Pučanstvo: starosjedioci, doseljenici iz Indonezije, Filipina, Kine. Službeni jezik kineski. Poljodjelstvo (riža, šećerna trska, batate, proso, sirak, ananas, banane, agrumi, voće, kikiriki, pamuk, uljarice); stočarstvo (svinje, bivoli, goveda, koze); uzgoj dudova svilca, dobro razvijeno ribarstvo. Šume daju skupocjeno drvo (sandalovinu, kamforovac). Ležišta i eksploatacija ugljena, bakrene rude, zlata, soli, azbesta, nafte, zemnoga plina, sumpora. Elektronička, elektrotehn., kem., strojna, automobilska, drvna, papirna, tekst., prehr. ind.; tvornice igračaka; kovinarstvo; brodogradnja; rezališta brodova. Turizam. Luke: Chilung (Keelung), Kaohsiung. Međunar. zračne luke T’aipei, Hualian, Kaohsiung. – pov Prvi kineski voj. pohodi na T. zabilježeni u 7. st.; od 13. st. drži se kin. teritorijem; 1624. zaposjeli ga Nizozemci i do 1641. protjerali španj. doseljenike; 1642. Kinezi protjerali Nizozemce; 1683. otok pokorila mandžurska dinastija; 1858. Kinezi su T. morali otvoriti strancima; Japanu pripadao od 1895. do 1945. kada je vraćen Kini. Od 1945. na Tajvan se prebacuju Čang Kaj-šekove nacionalističke snage i do 1949. stječu prevlast; Čang Kaj-šek (Jiang Jieshi) izabran je za predsjednika 1950 (uspostavlja vladavinu stranke Kuomintang), a na vlasti je bio do smrti 1975 (1949. proglasio je izvanredno stanje koje je održano do 1987). NR Kina svojata T. kao svoju pokrajinu i protivi se njegovu međunar. priznanju; 1950-ih poduzima napade na pojedine tajvanske otoke uz kinesko primorje. SAD podupiru tajvanski režim koji je 1945–71. bio kineski predstavnik u UN-u. Chiang Ching-kuo (Čang Kaj-šekov sin) bio je premijer od 1972. i predsjednik 1978–88. Demokratizacija je započela u 1980-im; vladavina Kuomintanga održana je do 2000., kada je za predsjednika izabran Chen Shui-bian iz oporbene Demokratske progresivne stranke (reizabran je 2004). Odnosi s NR Kinom ostali su zategnuti i poč. 2000-ih.