tabu

tabu (engl. iz polinezijskoga jezika tonga). 1. U nekih primitivnih naroda, naziv za različite vrste zabrana koje se stavljaju na određen predmet, radnje i riječi, ili kojim se označuje posvećenost i nepovrjedivost pojedinih mjesta i osoba, ili pak njihova nečistost. 2. pren (uglavnom IRON), nešto što je strogo zabranjeno, uzvišena, nepristupačna tajna i što ne podliježe kritici. 3. lingv jezična zabrana (npr. izbjegavanje spominjanja imena vraga, bolesti, nekih životinja i sl.).