Stepinac, Alojzije, bl.

Stepinac, Alojzije, bl. (1898–1960), hrv. teolog, kardinal, svjedok vjere. 1937. postao zagrebačkim nadbiskupom, utjecao na osnutak i rad mnogobrojnih kat. udruga, posebno Katoličke akcije. U javnim nastupima upozoravao na komunistički ateizam, prosvjedovao protiv stradanja Hrvata i s time upoznao međunar. čimbenike. Podržao stvaranje NDH (1941), poslije osudio zločine vlasti; zalagao se za podjelu crkv. imanja seljacima, zbrinjavao ratnu siročad. Prosvjedovao zbog savezničkoga bombardiranja hrv. gradova. Nakon pada NDH ostao u Hrvatskoj. Odbio Titov prijedlog (lipanj 1945) o odvajanju hrv. Crkve od Vatikana. Uhićen (18. 9. 1946) i izveden pred Vrhovni sud pod optužbom da je surađivao s neprijateljem. Osuđen je na 16 godina prisilnoga rada, 5 godina gubitka građ. prava i zapljenu imovine. Zatočen je u Lepoglavi. 1951. interniran u župni dvor u Krašiću. Papa Pio XII. imenuje ga kardinalom 1952. Umro u internaciji; pokopan u zagrebačkoj katedrali. Beatificiran 1998.