staklo

staklo, prozirna, tvrda i lomljiva, čvrsta otopina alkalijskih silikata bogatih kremenom kiselinom na koju je vezana još neka baza (npr. vapno, olovni oksid, aluminijev oksid); obično s. (kalcijevo, olovno, aluminijevo) dobiva se taljenjem kremenoga pijeska (rjeđe kvarcita) s karbonatima alkalija (sodom, potašom) i kalcija (s vapnencem, kredom, mramorom), u određenim slučajevima s nešto aluminijeva oksida, ili s olovnim oksidima (minijem, gleđom); specijalno s. (npr. kemijsko, sigurnosno s.) dobiva se i s pomoću drugih oksida (npr. barijeva, cinkova, antimonova, borova, fosforova); vjerojatno je s. bilo poznato već Babiloncima u ← 7. st.