Split

Split, grad i luka u sr. Dalmaciji; 175 140 st. Sjedište Splitsko-dalmatinske županije i Splitsko-makarske nadbiskupije. Najveći grad, privr. i kult. središte Dalmacije. Sveuč., Institut za oceanografiju i ribarstvo, Galerija umjetnina, Galerija Meštrović, Arheološki, Etnografski i dr. muzeji, kazalište. Pov. jezgra grada u Dioklecijanovoj palači iz 4. st. U Z dijelu grada nalazi se brdo i park šuma Marjan. Cementna ind., proizvodnja plastičnih masa, kem., tekst. ind. Brodogradnja. Turizam. – pov Na području današnjega S. postojalo je ilir. i grč. naselje Aspalathos. Ondje je rim. car Dioklecijan o. 300. sagradio palaču u koju su se poč. 7. st. sklonili stanovnici rim. Salone. Vlast biz. cara S. je priznavao 812–1069., kada ga je kralj Petar Krešimir IV. pripojio Hrvatskoj. Od 1105. priznavao vrhovnu vlast hrv.-ug. kraljeva i uživao autonomni status na temelju starih municipalnih prava. Do 1420. gradom su upravljali priori, odn. comesi. Mlet. vlast priznavao 1420–1797., kada su ga zaposjele austr. trupe. Osim kratkoga razdoblja franc. vlasti 1806–13., ostao pod vlašću Austrije do 1918. U 19. st. u S. se osjeća jak tal. utjecaj, te se od 1860-ih vode polit. borbe između narodnjaka, pristaša ujedinjenja Dalmacije s Hrvatskom, i autonomaša koji su se tomu opirali. Autonomaši su bili na čelu općinske uprave 1860–82., a potom narodnjaci do 1912., kada su austr. vlasti raspustile općinsku upravu i uvele komesarijat. S. je 1929. postao središtem Primorske banovine; pod tal. okupacijom 1941–43. a njemačkom 1943–44. God. 1991. iz Splita se povukla jugoslavenska vojska i mornarica.