sinkopa

sinkopa (grč.). 1. GRAM izbacivanje glasa, slova (sloga) u sredini riječi (npr. drž’te mj. držite). 2. med nagla prolazna nesvjestica, obično zbog srčanih smetnji. 3. glazb ritmički ukras koji nastaje prijelazom metričkoga naglaska s teze na arzu (s naglašene dobi na nenaglašenu); u eur. umj. glazbi raširena od kraja 14. st.; česta u folkloru pojedinih eur. naroda te os. afr. i am. Crnaca odakle ulazi u jazz.