simfonija

traži dalje ...

simfonija (grč.: sklad, suglasje), opsežna višestavačna orkestralna skladba, građena poput instrumentalne sonate. Razvila se u 18. st., a klas. joj je oblik dostignut u djelima J. Haydna, W. A. Mozarta, L. van Beethovena. Klasična s. ima 4 stavka: I. allegro redovito je bržega tempa u sonatnom obliku; II. adagio polagan je i pijevan; III. je menuet ili scherzo; IV. je briljantan i brz finale u obliku ronda. U romantizmu se katkad povećava broj stavaka ili proširuje njihov opseg, a tako i u 20. st. Gl. simfoničari: F. Schubert, R. Schumann, F. Mendelssohn, H. Berlioz, J. Brahms, A. Bruckner, G. Mahler, A. Dvořak, P. I. Čajkovski, J. Sibelius, P. Hindemith, A. Honegger, D. Šostakovič, S. Prokofjev, I. Stravinski, B. Britten, S. Barber, a od hrvatskih L. Sorkočević, I. Brkanović, J. Slavenski, S. Šulek.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 2005.

Citiranje:

simfonija. Hrvatski obiteljski leksikon (2005), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2025. Pristupljeno 22.4.2025. <https://hol.lzmk.hr/clanak/simfonija>.