Radić, Stjepan

Radić, Stjepan (1871–1928), hrv. političar i pisac. Zbog spaljivanja madž. zastave isključen sa zagrebačkoga Pravnoga fakulteta te studirao u Pragu. Utemeljio 1904 (s bratom Antunom) Hrvatsku pučku seljačku stranku. Niječući Hrv.-ug. nagodbu, zauzimao se za suradnju slav. naroda. Izjasnio se 1918. za ujedinjenje Hrvata, Srba i Slovenaca na temelju demokr. ravnopravnosti, ali se oštro protivio bezuvjetnom pripajanju hrv. zemalja Srbiji. Istupajući protiv centralizma i velikosrp. hegemonije, tražio federativno uređenje Jugoslavije. Ubrzo promijenio naziv svoje stranke u Hrvatska republikanska seljačka stanka (HRSS). U zatvoru 1919–20. God. 1923. putovao u Moskvu (gdje je HRSS učlanio u Seljačku internacionalu), Beč i London. Nakon povratka u Zagreb (1925) zatvoren. Pušten na slobodu 27. 3. 1925., pošto je HRSS priznala monarhiju i centralistički Vidovdanski ustav. R. ulazi u vladu, a stranka mijenja ime u Hrvatska seljačka stranka (HSS). Ponovno u oporbi, 1927. stvara sa S. Pribićevićem Seljačko-demokr. koaliciju i traži reviziju ustava. 1928. dobio mandat za sastav vlade, ali zbog opstrukcije radikala nije uspio; iste god. (20. 6) dvorski agent, radikalski poslanik Puniša Račić, pucao je u njega usred Skupštine; 8. 8. umro od posljedica ranjavanja. Uzničke uspomene; Govori i članci.