polifonija

polifonija (grč.), višeglasje u kojem su sve dionice ravnopravne te se ritmički i melodijski samostalno razvijaju; supr homofonija. Pojavljuje se u sr. vijeku (→ organum), a vrhunac razvoja postiže u renesansi. Temelji se na kontrapunktnom skladanju, os. na primjeni imitacije. Gl. oblici: motet, polifona misa, madrigali, kanon te najrazvijeniji polifonijski oblik fuga; gl. predstavnici: G. P. da Palestrina, O. di Lasso, J. S. Bach, G. F. Händel.