pali ili pāli

pali ili pāli (sanskrt: crta, niz). 1. Najstariji srednjoindij. indoarijski jezik, blizak sanskrtu, tj. pripada starijim prakrtima, srednjoindijskim indoarijskim jezicima izvedenima iz staroindijskoga; govorio se u Indiji u drugoj polovici ← 1. tisućljeća; bio knjiž. jezikom srednjoindij. razdoblja (← 2. st. do 11. st.) na kojemu je napisan budistički kanon Tipitaka, da bi zatim postao službeni jezik budizma hinayana; još i danas jezik bogoslužja i kulture u J Indiji, Šri Lanki, Burmi, Tajlandu. 2. Sveto budističko pismo koje se proširilo po čitavoj Aziji (do Koreje); iz njega se razvio cio niz pisama.