pakao

pakao. 1. U kršćanskom poimanju, mjesto vječne boli na koje su osuđene duše grješnika koji se nisu pokajali; biblijsko razlikovanje između sretnoga stanja mrtvih pravednika i nesretnoga stanja zlih, poslužilo je kršćanskoj misli da riječju p. označi mjesto na koje su osuđeni grješnici; oko značajki toga mjesta razvila se bogata apokrifna književnost; skolastika govori o dvostrukosti paklenskih muka: nemogućnost da se ugleda lice Božje i tjelesna (osjetilna) kazna u kojoj veliku ulogu ima element ognja; za modernu teologiju pakao je samo konačno očitovanje odbacivanja Boga već u ovome životu. Dolazi u različitim religijama. 2. pren sve što uzrokuje teške boli ili čini položaj nesnosnim.