o

o 1. Dvadeset i prvo slovo hrv. latinice, četrnaesto (ili petnaesto) većine drugih latiničnih sustava. 2. lingv znak za stražnji (velarni) zaobljeni samoglasnik koji se u različitim jezicima (a katkada i u istom jeziku) različito izgovara (npr. otvoreno ili zatvoreno), pokazujući prijelaze prema samoglasnicima a, u. 3. U geometriji, kratica za opseg. 4. Kratica za oko (o. 15 kg), za otac (kad označuje svećenika: o. Franjo).