neoplatonizam

neoplatonizam, smjer u filozofiji koji se razvio između 3. i 6. st. a obnovio je Platonovo naučavanje u Plotinovoj filozofiji. Sintetizira platonička, stoička, aristotelovska i pitagorejska učenja, a poslije i kršćanska. Pod utjecajem neopitagorizma i helenističkoga hebraizma razvija posebno zanimanje za etička i vjerska pitanja. Unutar n. mogu se utvrditi tri osnovne struje: Aleksandrijska škola (3. st.; Plotin) okrenuta pretežito metafizičkoj spekulaciji; Pergamska škola (4. st.; produbila religioznu tematiku, nanovo vrjednovala politeizam) i treća (6. st.; Boetije) koja se okrenula oblicima čiste erudicije. N. je izvršio dubok utjecaj na misao patristike, a preko Dionizija Aeropagita na ukupnu srednjovjekovnu teologiju. Utjecajan do 17. st.