mjera

mjera. 1. Tijelo kojim se trajno ostvaruje neka mjerna jedinica ili njezin višekratnik (mjerni štap, mjerna posuda, uteg i dr.). Mjere za javnu uporabu umjerava (baždari) i ovjerava državna mjerna služba. 2. mat cijeli broj kojim je djeljiv neki drugi cijeli broj (npr. 2 i 3 su m. broja 6). 3. glazb takt, mjerna jedinica glazb. ritma koja određuje broj i vrstu jedinica trajanja zvuka ili stanke; odijeljena je u notaciji od susjednih mjera uspravnom taktnom crtom kroz cijelo crtovlje; sadrži 2, 3, 4 ili više dobi, od kojih je prva istaknutija (→ arza; teza); bilježi se na poč. skladbe (ili odlomka) razlomkom (brojnik pokazuje broj dobi, nazivnik trajanje pojedine dobe), npr.: ¾, tročetvrtinska mjera (ritam valcera).