mandat

mandat (lat.: nalog, punomoć). 1. U građ. pravu, pogodba kojom se jedna stranka obvezuje drugoj da će kao njezin zastupnik obaviti povjereni posao. 2. U ustavnom pravu, punomoć što je nar. zastupnik dobiva izborom za zastupanje u predstavničkom tijelu; također razdoblje na koje su članovi predstavničkoga tijela izabrani; m. je i ovlaštenje što ga državni poglavar daje određenoj osobi za sastav vlade.