lokativ

lokativ (lat.), jedan od padeža indoeur. deklinacije, odgovara na pitanje o mjestu (gdje) ili o kome, o čemu?; obično označuje mjesto gdje se nešto nalazi, osobu ili skupinu kod koje nešto jest ili se događa, odn. vrijeme u kojemu se događa; kao posebni padež gubi se u hrvatskom 13–14. st. (osim u nekim čakavskim i kajkavskim govorima), izjednačivši se u štokavskom narječju s dativom, te se upotrebljava samo s prijedlozima. Gdjekoji očuvani stari lokativi postaju prilozima (vrhu, dolje, među, onomadne).