Leibniz, Gottfried Wilhelm

Leibniz, Gottfried Wilhelm (1646–1716), njem. filozof, fizičar i matematičar. Zastupao savršenu umnost svemira, samostalnost individualnoga u univerzumu, savršeni sklad svih stvari te kvantitativnu i kvalitativnu beskonačnost univerzuma. Njegovo se učenje naziva monadologijom: monade su temeljne jedinice, »metafizičke točke« od kojih se sastoji supstancija svijeta. One imaju moć predodžbe, a povezane su prestabiliranom harmonijom, pa je postojeći svijet najbolji od svih mogućih. Formulirao je zakon održanja sile; sistematizirao infinitezimalni račun (polazeći od obrnutoga značaja derivacijskih i integracijskih operacija i njihovih pravila); 1684. prvi put izložio diferencijalni račun u sadašnjem obliku i sa sadašnjim simbolima (njegov je simbol za integral). Vodio žestoku polemiku s I. Newtonom zbog autorstva infinitezimalnoga računa. Sudjelovao u političkim i diplomatskim aktivnostima. Utemeljio 1700. Znanstveno društvo (poslije Berlinska akademija), kojemu je bio prvim predsjednikom. Rasprava o metafizici; Monadologija; Teodiceja.