latinski jezik

latinski jezik, jezik italske grane indoeur. porodice; isprva jezik Latina (stanovnika Lacija) i posebno grada Rima, s rim. vojno-polit. ekspanzijom proširio se na čitavu Italiju, zatim na velik dio Europe, S Afrike i prednje Azije. Najstariji zapis tzv. → Fibula Praenestina iz ← 7. st.; od ← 3. st. dalje na njemu se razvijala književnost svj. značenja. U sr. vijeku latinski je jezik crkve, škole, znanosti, pravnih institucija, jezik nadnac. sporazumijevanja; u humanizmu i renesansi, ponovno na klas. uzorima, nastala je bogata novolat. književnost koja se nastavlja do 18. st. Već u antici uz knjiž. »klasični« postoji i govorni, pučki, tzv. »vulgarni« l. j. iz kojega su se razvili rom. (novolat.) jezici: talijanski, francuski, španjolski, portugalski, katalonski, provansalski, sardski, rumunjski i dr.