ladino

ladino (španj. od lat. latinum: latinski). 1. Židovskošpanj. pisani jezik Sefardâ, potomaka Židova protjeranih iz Španjolske, poglavito za potrebe vjerske naobrazbe; piše se polukurzivnim hebr. pismom raši. 2. U sr. vijeku na Iberskom poluotoku, romanski (npr. španjolski) u oprjeci prema arapskomu. 3. (ladinski) (retoromanski ladin, tal. ladino), naziv retorom. govora u dolini Inna u Graubündenu (također engadinski) i u tal. Tirolu (tal. Dolomitima). 4. U zemljama Latinske Amerike, isto što i mestik.