križ

križ. 1. Ukrasni i simbolički znak, sastavljen najčešće od 2 kraka koji se sijeku obično pod pravim kutom. Pojavljuje se već u neolitiku u kultno-simboličnoj primjeni. U antici (kod Perzijanaca, Kartažana i napose Rimljana) k. je naprava na koju se pribijaju robovi i zločinci (osobito sramna smrtna kazna). – U ranom kršćanstvu (1–2. st.) javlja se sporadično. Od vremena Konstantina Velikoga dolazi do opće primjene križa kao simbola Kristova te simbola kršćanstva uopće. U arhitekturi značenje križa dolazi do izražaja u tlocrtima crkava (na Zapadu latinski k., a na Istoku tzv. grčki k.). Križevi se stavljaju na oltar, zvonik, raskrižja, grobove, međe. Različite varijante križa razvile su se os. u heraldici. Jedan od najčešćih motiva likovnoga prikazivanja uopće. 2. Predmet ili znak u obliku križa; znak križa rukom kao čin pobožnosti ili blagoslivljanja. 3. Znak koji služi umjesto potpisa nepismenih.