konzul

konzul (lat.). 1. U starom Rimu, u doba republike, naziv za dvojicu najviših drž. službenika, biranih na godinu dana (← od 509); od 379. jedan k. je bio patricij, a drugi plebejac. Imali su najvišu sudsku, vojnu i izvršnu vlast. Rimljani su po njima brojali godine; u carsko doba, počasna služba. 2. U Francuskoj 1799–1804., titula trojice najviših predstavnika izvršne vlasti. 3. Službeni funkcionar jedne države s diplomatskim imunitetom; poslanik; imenuje ga vlada na službu u neki grad ili neko područje druge države da bi služio interesima svojih sugrađana, kao i gospodarskim interesima svoje zemlje. Po starješinstvu razlikuju se: generalni k., konzul, vicekonzul i konzularni agent.