komunistički pokret

komunistički pokret, socijalno-polit. pokret vođen idejama komunizma; ukupnost komun. partija, organizacija, skupina i tendencija u svijetu. Utemeljitelji K. Marx i F. Engels sred. 19. st. Nakon ruske revolucije 1917., vrhunac je doživio u okvirima Komunističke internacionale 1920-ih i 1030-ih, a pod drž. vodstvom V. I. Lenjina i J. V. Staljina te drž. politike SSSR-a. Europski radnički pokret bio je pod snažnim utjecajem velikih gospodarstvenih kriza 1918–22. i 1929–33., a istodobno je, unutar sebe, proživljavao iskušenja i polarizacije između pristaša Socijalističke internacionale i onih Komunističke internacionale (Kominterna); zbog pretjeranoga oslanjanja na SSSR prevladale su ideje Kominterne. Nakon II. sv. rata, zbog vojne prisutnosti sovj. trupa, komunisti su se nametnuli kao vladajuća snaga u zemljama JI Europe. U zapadnoeur. zemljama komunisti nisu sudjelovali u vlasti, iako se i ondje njihov broj osjetno povećao. Želja SSSR-a za potpunom kontrolom nad komun. partijama, os. onima na vlasti u pojedinim zemljama, dovodi u eri hladnoga rata do stvaranja Informbiroa (1947), sukoba s KP Jugoslavije i do niza intervencija u NjDR, Madžarskoj, Čehoskovačkoj. Nakon Staljinove smrti (1953) započinje dug proces destaljinizacije. Polovicom 1970-ih neke europske komun. partije usvajaju politiku tzv. eurokomunizma. Nakon neuspjele reforme Sovjetskoga Saveza (u drugoj pol. 1980-ih pod vodstvom M. Gorbačova) i njegova raspada 1990-91., k. p. izgubio je prijašnje međunar. značenje, a komunizam je napušten kao vladajuća ideologija i sustav u mnogim zemljama (poč. 2000-ih održao se u Kini, Vijetnamu, na Kubi i u nekim afričkim državama).