kod

kod (franc. code, engl. code od lat. codex). 1. Šifra, ključ (za tumačenje šifriranoga teksta). 2. Naziv za sustav ugovorenih znakova i kratica pri prijenosu radijem, telegrafom, zastavicama. 3. Prikaz podataka standardiziranim skupom znakova (→ ASCII). 4. Sustav signala (ili znakova, simbola) kojemu je – prema prethodnoj konvenciji (dogovoru) – uloga da predstavlja i prenosi obavijest između izvora signala (pošiljaoca) i odredišta (primaoca). lingv jezični k., skup pravila i simbola koji omogućuje oblikovanje poruka i sporazumijevanje. 5. biol genetički kod (genetička šifra), zabilježeni redoslijed nizanja aminokiselina u sintezi bjelančevina; zapisan je u DNA jezgre ili njezinih ekvivalenata, a odatle se putem m-RNA prepisuje i prenosi u citoplazmu; elementi genetičkoga koda u DNA su baze: timin, adenin, citozin i guanin a u RNA umjesto timina dolazi uracil; g. k. očitava se u grupi od tri susjedna nukleotida (tripletu) koji se ne preklapaju (→ sinteza bjelančevina; informacija, genetička).