kerub ili kerubin

kerub ili kerubin (crkv. lat. iz hebr.), u mezopotamskoj i izraelskoj religiji, uzvišeno biće prikazivano kao krilati ljudski lik; u Genezi, stražar na ulazu u zemaljski raj. Prema kršć. predaji, kerubini su čisti duhovi koji pripadaju drugom redu anđeoske hijerarhije. Čest motiv kršć. ikonografije, ob. se prikazuju kao dijete s krilima ili dječja glava s krilima. pren lijepo i nedužno dijete.