izolacija

izolacija (lat.). 1. Odvajanje, osamljivanje, odijeljenost. 2. med mjera kojom se zaraženi izdvajaju od svoje okoline. 3. tehn dio opreme, instalacija ili građevina koji sprječava gubitak neke energije (npr. elektriciteta, topline) ili pak štiti od dodira (npr. vodiča pod naponom, površina s visokim temperaturama), služi za prigušivanje zvuka, vibracija, udara, za suzbijanje djelovanja vlage ili korozivnih tvari. 4. biol izdvajanje jedne skupine jedinki od ostalih istovrsnih tako da ta odijeljena skupina postaje zasebna rasplodna zajednica (populacija); postoje: geografska, ekološka, genetička, fiziološka i morfološka izolacija.