interdikt

interdikt (lat.), 1. U najstarijem rim. građ. postupku, uvjetna zabrana ili naredba koju je izdavao pretor radi provjere osnovanosti zahtjeva. Ako ga je stranka kojoj je bio upućen odbila izvršiti, spor je dobivao značaj redovite parnice. 2. U kanonskom pravu Kat. crkve, kazna kojom se kleriku zabranjuje obavljanje crkv. funkcija, a laiku nazočnost u vjerskim obredima; također i zabrana obavljanja bogoslužja.