genitiv

genitiv (lat.), jedan od padeža indoeur. deklinacije; najčešće dolazi u atributnoj ulozi; označuje dio neke cjeline (partitivni g.) ili pripadnost (pridijeljenost) nečega nečemu (posesivni, atributivni g.); u g. stoji i daljnji objekt nekih glagola (npr. bojati se mraka), dopuna pridjevima (npr. željan slave) ili pak priložne oznake (npr. svakoga dana); u hrvatskom se upotrebljava uz mnoge prijedloge.