funkcionalizam

funkcionalizam. 1. Smjer u suvremenoj arhitekturi koji odbacuje historicizam i reprezentativnu funkciju arhitekture, a njezinu gl. zadaću vidi u svrhovitoj i logičnoj organizaciji životnoga prostora. Istaknuvši devizu da je »svrhovito samo po sebi lijepo«, f. traži da građevina i oblikom jasno izražava svoju funkciju. F. je nastao poslije I. svj. rata, a njegov ideolog i najistaknutiji predstavnik bio je Le Corbusier. 2. Lingvistika Praškoga lingvističkoga kruga i danas posebice lingvistika A. Martineta, koje polaze od činjenice da je osnovna funkcija jezika komunikacija. 3. Smjer u teoriji društva koji pretpostavlja da dijelovi društva čine nerazdvojnu cjelinu. Temelji se na analogiji između biološkoga organizma i društva. F. u sociologiji objašnjava društvene nejednakosti kao nužnu posljedicu podjele rada i uloga u društvu i različitih individualnih sposobnosti. Gl. predstavnici H. Spencr, É. Durkheim, B. K. Malinowski, T. Persons.