fuga

fuga (lat.: bijeg, trk). 1. Polifoni glazb. oblik, skladan prema kontrapunktičkim načelima u tehnici imitacije: odabrana se tema po ustaljenim pravilima imitira, odn. provodi kroz sve glasove (dionice). F. je prema broju glasova, dvoglasna, troglasna itd., instrumentalna (za čembalo, orgulje itd.) ili vokalna. F. je središnji oblik barokne glazbe (J. S. Bach, G. F. Händel). 2. psih poremećaj u kojemu se osoba više ne sjeća svoje prošlosti, iako zadržava u svijesti stečena znanja i vještine, pa stvara svoj novi identitet i život, ob. u novoj sredini.