dinamika

dinamika (grč.). 1. fiz dio mehanike koji proučava zakone gibanja tijela s obzirom na sile koje ih uzrokuju. Prema vrsti tijela, dijeli se na d. materijalne točke, d. čvrstih tijela, d. tekućina (hidrodinamika) i d. plinova (aerodinamika). 2. glazb stupnjevanje (relativne) jačine zvuka odn. tonova unutar skladbe, odlomka ili glazb. fraze kojim se postiže izražajnost. U notnom tekstu bilježi se posebnim, općeprihvaćenim tal. izrazima i znakovima; temeljni su forte (f) = jako, glasno i piano (p) = tiho, a između njih je niz prijelaznih stupnjeva, npr. srednje jako (mezzoforte, mf), srednje tiho (mezzopiano, mp), vrlo jako (fortissimo, ff), vrlo tiho (pianissimo, pp) itd. Postupni prijelazi s tihog na glasno i obrnuto označuju se izrazima crescendo (cresc. ili <) i decrescendo (decresc. ili >). 3. pren Pokretljivost, živahnost, nestatičnost, promjenljivost.