Broz-Tito, Josip

Broz-Tito, Josip (1892–1980), jugosl. političar, državnik, maršal. Prije I. svj. r. metalski radnik u Zagrebu i inozemstvu. Kao austro-ug. vojnik ranjen i zarobljen 1915. na rus. fronti u Karpatima. 1920. vraća se u zemlju i postaje članom KPJugoslavije (KPJ). 1927. osuđen u Ogulinu zbog komun. propagande. 1928. sekretar Mjesnog komiteta KPJ u Zagrebu; vodi proturežimske demonstracije u povodu ubojstva vođa Hrvatske seljačke stranke (S. Radića i dr.); uhićen te na tzv. bombaškom procesu osuđen na 5 god. robije (Lepoglava, Maribor). 1935–36. u Moskvi. 1937. generalni sekr. KPJ, koju je reorganizirao. Pokretač i organizator ustanka na području bivše Jugoslavije te vrhovni zapovjednik Narodnooslobodilačke vojske 1941–45. Potaknuo stvaranje novih organa vlasti (AVNOJ). Poslije rata usredotočio vlast u svojim rukama. 1948. odupro se nastojanju J. V. Staljina da podredi Jugoslaviju. Na unutarnjem planu poticao politiku samoupravljanja, a na vanjskom nesvrstavanja (kojemu je jedan od pokretača). Polit. čistkama 1971/72. prekinuo procese demokratizacije u Hrvatskoj i Srbiji, te omogućio konačno učvršćivanje vlastitog kulta ličnosti. Ustavom 1974. pokušao uspostaviti ravnotežu među republikama, a uvođenjem kolektivnog rukovođenja zemljom spriječiti borbu za vlast nakon svoje smrti. Na njegovu su pogrebu u Beogradu prisustvovali najznačajniji svj. državnici. Pisana ostavština obuhvaća više od 60 sv. Sabrana djela; Autobiografska kazivanja.