Ruanda

Ruanda, država u sr. Africi; 26 338 km²; 8 162 715 st. Gl. grad Kigali. Sastoji se od visoravni koje se spuštaju prema Z u središnju afr. udolinu jezera Kivu. Na SZ je vulkanski planinski masiv Virunga (Karisimbi, 4507). Klima ekvatorska. Gl. rijeka Kagera. Niži dijelovi pod vlažnom, viši pod kserofitnom tropskom šumom; ravnjaci pod savanama; duž rijeka galerijske šume. Pučanstvo: Hutu (90%), Tutsi (9%) i Twa (1%). Službeni jezici ruandski (kinyarwanda), francuski i engleski. Sveuč. (Butare). Zemljoradnja (batate, manioka, proso, sirak, čaj, kava, kikiriki), stočarstvo (goveda, koze, ovce), ribarstvo (na jezeru Kivu). Ležišta zemnoga plina; iskorištavanje kositra i volframa. Međunar. zračna luka Kigali. – pov Starosjedioce (pleme Hutu [Bahutu] iz roda Bantu) pokorili su u 16. st. nomadski Tutsi (Vatutsi), koji su kao feudalci zavladali Ruandom i susjednim Burundijem. 1885. obje su zemlje došle pod upravu Njemačke Istočne Afrike. Za I. svj. r. (1916) Belgijanci su zaposjeli ovo područje (→ Ruanda-Urundi) i držali ga na osnovi mandata Lige naroda 1923–46., a zatim kao starateljski teritorij UN do 1962. Ustankom 1959. Hutui su preuzeli vlast, svrgnuli (1961) kralja (mwamija) Kigerija V. i pobili velik broj Tutsija (o. 150 000 izbjeglo je u susjedni Burundi), a predsj. republike postao je njihov vođa Grégoire Kayibanda. R. je stekla punu neovisnost 1962., a 1964. prekinula ekon., carinsku i monetarnu uniju s Burundijem, koja je stvorena u doba belg. uprave. Voj. udarom 1973. na čelo države dolazi Juvénal Habyariamana koji je suspendirao ustav, raspustio parlament i smijenio vladu. 1980-ih povremeni su etnički sukobi. 1990. iz uporišta u Ugandi borbu započinje Ruandski patriotski front (RPF; borce regrutira uglavnom iz redova izbjeglih Tutsija); 1993. postignuto je primirje pod nadzorom UN-a te sporazum o podjeli vlasti na etničkoj osnovi. Nakon što je 1994. u zrakoplovnoj nesreći poginuo predsjednik J. Habyarimana, obnovljeni su etnički sukobi (ubijenih je bilo više od 500 000, uglavnom Tutsija); vlast preuzima RPF, oko 2 mil. izbjeglica (uglavnom Hutua) sklanja se u susjedne zemlje, a predsjednik postaje Pasteur Bizimungu; 2000. vlast preuzima Paul Kagame. U drugoj polovici 1990-ih djeluju pobunjeničke skupine Hutua; R. podržava pobunu Tutsija u Zairu (1997. pomaže uspostavljanje novoga zairskoga, tj. kongoanskoga režima). Etničke napetosti održane su i poč. 2000-ih; 2002. R. sudjeluje u pregovorima za okončanje rata u DR Kongu; na predsjedničkim izborima 2003. pobijedio je P. Kagame.