ostava

ostava. 1. pravo (depozit), ugovor kojim jedna stranka (deponent) predaje drugoj (depozitar) pokretne stvari na čuvanje uz obvezu da ih nakon isteka određenoga vremena, ili na njezin zahtjev, vrati. Predmet o. mogu biti samo pokretne, nezamjenljive i nepotrošene stvari (ugovor o depozitu). 2. arheol nalaz skupine predmeta koje je netko namjerice zakopao; depo.